Dolaskom Osmanlija gotovo potpuno se promijenio stil gradnje.
Uvedeni su novi građevnski materijali: pečena i nepečena cigla, tesani kamen, olovo i željezo. Ipak, drvo i kamen su ostali glavni građevinski materijali osmanskog perioda. Postojala su tri tipa stambene građevine: kule, čardaci i odžak.
Građena je kao jednospratnica, sa izuzetkom Jajca u kome su se kuće razvijale u tri etaže. U prizemlju su se nalazili halvati i halvatići – sobe za zimovanje, gospodarstvo ili kuhinja koja nije imala stropa.
Na spratu je isti raspored kao u prizemlju s tim što su sobe nešto veće sa mnogo više prozora. U njima se odsjedalo preko vrelih ljetnih dana. U divanhani se nalazio i prostor sa mušepcima, jastucima i čohom gdje su dječica ujutro doručkovala a u predvečerje sjedila.
Namještaj je bio poprilično siromašan, sa izuzetkom ugaone i prostrane sećije na kojoj je osoba odmarala. Sav ostali prostor je bio slobodan.
Sve se odvijalo na prostretom ćilimu na kojem se nalazio sav neophodni pribor za jelo, spavanje i ličnu higijenu.
Trpezu je činila niska okrugla sofra, koja se iznosila iz kuhinje. Pod sofru, na ćilim, se stere velika bošća – plahta, da se ostaci hrane ne bi rasipali po ćilimu.
Pored pomenutog nalazili su se i ormari, peć i kupaonica, ali izvan sobnog prostora. Ugrađeni su duž čitavog slobodnog zida – musandare.
Obično bi u srednjem dijelu slobodnog zida bila ugrađena zemljena peć sa glinenim lončićima, koji su služili za spremanje jela.
U jednom dijelu okolice se nalazi i dušekluk, gdje se preko dana drže dušeci, jorgani i jastuci. Uveče, pred spavanje, nastaje transformacija prostora.
Iz dušekluka se vade pomenute stvari koje se steru po sećiji ili izravno na ćilim. Tako se dnevna soba pretvara u spavaću.
Nema komentara:
Objavi komentar