Ašikovanje

 

Ašikovanje je međusobno udvaranje ili zabavljanje momka djevojke. Budući da po islamskim običajima nije dopušteno miješanje muške i ženske mladeži bez nadzora, to je i udvaranje momka počinjalo ispod djevojčina prozora.

Praznikom su djevojke, obučene u svečane haljine, izlazile na pendžer (prozor), ili na kapiju (dvorišna vrata), dok bi momci šetali sokakom i oprezno se javljali djevojkama koje u koje bi se zagledali. Ako se i momak svidio djevojci, brzo je nastao razgovor koji je obično počinjao momak, a ako je ovaj bio suviše sramežljiv, otvorenija je dvojka preuzimala inicijativu. 

Jednom započeto ašikovanje, ako su se mladi međusobno simpatizirali i zavoljeli, nije prekidano bez izbiljnijeg razloga. Momak je od dana upoznavanja dolazio svojoj djevojci pod pendžer svaku večer, pa ako djevojčini roditelji nisu bili izrazito strogi i ako je odabranik njihove kćeri i njima odgovarao kao budući zet, razgovor se među mladima znao otegnuti i do zore. Rjeđe, obično danju, djevojka je silazila na avlijsku kapiju (dvorišna vrata) i tu s momkom razgovarala do mraka.

Duhovit momak znao je kod svoje cure izazvati češće i glasan kikot. Razdoblje ašikovanja nije dugo trajalo, nekoliko mjeseci ili godinu, jer se cura obično nije dala dugo zavlačiti od neozbiljna mušterije (kandidata). Izbirljive i hirovite djevojke ašikovale bi istodobno s više momaka, ali bi onda često bile ostavljene od svih.

Evo kako o tome pjeva jedna bosanska sevdalinka (narodna ljubavna pjesma):

Svaka cura po ašika ima
Sama Fata trideset i jednoga.
Sve se cure redom poudale
Sama Fata osta neudata.

Bilo je opet lahko prepoznati i momka koji nije uspio pridobiti ni jednu djevojku, a evo i stihova:

Ja sam cura pa cura,
pa sam nešto načuča:
Koji momak sokak mijenja,
Taj djevojke nema.

Kako smo ranije rekli, momak i cura, kad u se jednom upoznali i zavoljeli, ostajali su vjerni jedno drugom, jer momku nije bilo lahko naći novu djevojku, a djevojci možda još teže drugog dilbera (dragana). Mlade je čvrsto vezala i ljubav i tradicionalni način odvojenog života do braka. Ostavljenoj djevojci bilo je vrlo teško pri duši. Sjećanja na ugodne trenutke provođene u ašikovanju s voljenim momkom zavijala su je u tugu, pa će djevojka zapjevati:

Moj pendžeru, moj gorki čemeru,
bio si mi slađi od šećera,
a sad si mi gorči od čemera.

Kao uvijek, sa sevdahom (ljubavna ćežnja) je zaljubljenima dolazio i nemir, što je našlo odjeka u brojnim sevdalinkama:

Ne ašikuj Mujo, ne ašikuj dušo,
ne ašikuj ime moje, ne veži sevdaha.
Od sevdaha dušo, od sevdaha srce,
od sevdaha ime moje, goreg jada nema.

ili jadanje momka:
Od svega me sačuvala majka,
i od kiše i mutna oblaka,
Al’ me nije sačuvala majka,
lijepih cura i tijesnih sokaka…

Kad bi se mladi dovoljno upoznali i stekli međusobno povjerenje, dolazilo je do prošnje.